Kad ludiš od nesprljenja.
Sutra ujutru ideš na ekskurziju i to čekaš s takvim nestrpljenjem da odeš ranije na spavanje jer misliš da što pre zapiš - brže će ti proći vreme.
Ja sam, kao dete, uvek dolazila smorena na more. Svi bi tu noć, pred put, otknjavali, samo ja-nikako. Naravno, zaspim pred sami polazak, iznesu me iz kreveta i probudim se u kolima...
Od kad sam omatorila - spavam kao beba.
ja nikad nisam mogo da zaspim uoci polaska na more, kad sam bio mali. a uvijek se nekako rano ujutru polazilo, majku mu, da bi tata odmarao od voznje usput