Jesenče

Jagnje koje se posebno uzgaja, jer namenjeno za svetog Nikolu kao "žrtva". Najverovatnije ostatak paganskog običaja.

Vukašin Mrnjavčević: Zdrav po Bogu, Balša, stotinu godinah!
Balša Balšić: Evo, ja doša' da se dogovorimo da sadžgamo onu avetinju od Altomanovića.
Vukašin Mrnjavčević: A kako ti, po Bogu brate, osmisli?
Balša Balšić: Ja se mišlju nosijah da mi zajedno sa Dubrovnikom svetlijem i sa tvojijem sinom Markom na Altomanoviću udarimo kano stotinu gromovah.
Vukašin Mrnjavčević: Svijetli sokole i po Bogu brate, Balša, mi bismo zbilja mogli udariti na tu avetinju što se Altomanovijem imenom kiti, no moj ti se Marko u uklanjanje kebabovah i tanagah ženskijeh dao.
Balša Balšić: Vukašine, sine od junakah, lako ćemo mi ugoditi, a Marku neka su tange od Boga proste, sve dok te tange ženskijeh vaginah skrivaju.
Vukašin Mrnjavčević: Mudro zbori od Balšića Balša, mudro zbori, al ludo govori- stotinu će prevrnuti ženah, sto i prva njemu glave doće!
Balša Balšić: No moj brate od Mrnjave Vukša, bolje žena no turski jatagan!
Vukašin Mrnjavčević: Vojislave, slugo od junakah!
Vojislav: Ne brin' gospodaru, od Mrnjave Vukša, u Voj'slava krilah u nogama, trči Vojo kano soko tica!
(diže čašu slavni Vukašine)
Vukašin Mrnjavčević: Vojislave, slugo od junakah! Prva vjero, potonja nevjero! Danas ćeš me izdat ne večeri, ti ćeš meni doneti jesenče! Zdrav mi budi i zdravicu popoj, vinah popij, a na čast ti pehar!
Vojislav: Hvala tebe, slavni Vukašine, hvala tebe na takvoj zdravici, al ne hvala na takoj besjedi! Ja nevjera nikad bio nisam; niti jesam niti ću kad biti! A prokleti ovče predvodniče! Danas jeste lijep Đurđevdanak! Ako li mi Bog i sreća dadu, te se zdravo i Priljepah vratim, uhvatiću ovnah predvodnikah, vezaću ga uz to bojno koplje, kao žena kuđelj uz preslicu, nosiću ga u Priljepa bijelah!
Ovan predvodnik: (preteći) Beee beee