
Ova fraza, menjana po padežima, služi kako bi ulepšala govor i od njega načinila filozofiju. Uglavnom se koristi kad čoveci 'oće da ispadnu učeni.
- 'Alo bre, stoko pijana, šta mi kenjaš ispred kuće?!
- Slušaj, hik, ti, hik, bre! Ulica, čak i ako je do tvoje jazbine, hik, nije u tvom posedu, dok je MOJ čmar, očigledno moja svojina,pa tako je i ono što ja, hik, iskenjam, produkt moje svojine i sa njim kao takvim mogu da radim š'a 'oću dogk hik, ne povredim tvoju svojinu, što u ovom slučaju nisam. Tako da mi sisaš kurac! OPAA!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ala si opravio...
''Хик'' је штуцање?
+
Jok ti si. Jeste.