Iako izgleda da je pravljen od veoma jeftinih materijala, to ni malo ne odgovara istini. Naime, tipičan kišobrančić se pravi od specijalne mešavine trske koja se seče na plantažama u planinama Argentine, odakle se potom prevozi u Mozambik gde se trlja o zadnjicu crnca koji pet dana pre toga nije otišao u 'ladovinu i koji je hranjen specijalnom vrstom pirinča koja se uzgaja u provinciji Ksi'Jan u jugoistočnoj Kini. Trska se trlja sve dok ne bude potpuno glatka i mirišljava. Potom se takva prevozi u Mongoliju kamionima (što je rizično, jer se dešava da buntovni Bantu crnci napadnu kamione). Kada stigne u Mongoliju, spaja se sa drškom.
Drška, s druge strane, pravi se od belog američkog oraha, koji je nakalemljen na divlju japansku višnju, a potom uzgajan trinaest godina u Brazilu. Zatim se avionima prevozi ilegalno u Rusiju, odakle će nabildovani dizelaški mafiozi to prevesti u Mongoliju.
Kada se konačno sklopi u Mongoliji, Mongoli ga prenose kamilama nazad do mafioza koji to šalju u Estoniju, odakle se rastura dalje po celom svetu.
A mislili ste da koktel-majstori tek onako pomešaju pivo i gusti sok od breskve, pa onda roknu cenu od 600 kinti?
Izvor: emisija "How do they do it?", Discovery Channel, all rights reserved