
Vrsta u sporom, ali, po svemu sudeci, sigurnom izumiranju. To su sve one pojave zenskog roda koje borave u Kapetan Misinom zdanju na drugom spratu, stalno vise u biblioteci i prevode latinske ili grcke tekstove. A ako nisu tamo, onda ih sigurno mozete naci na 4. ili 5. spratu Filozofskog fakulteta; tamo vec merkaju arheologe ili istoricare, ili oni njih.
Sve u svemu, klasicarka je jako zanimljivo stvorenje, moze se reci i mitsko bice, posto su primerci malobrojni i retki. No, ima onih koji redovno vidjaju klasicarke i vole da se druze sa njima. Klasicarka je jako ozbiljna i suptilna fakultetska vrsta, nasuprot vecini drugih. To sto klasicarka govori u sebi latinske i grcke stihove samo nagovestava da ce imati o cemu da razmislja u starosti. Ukoliko ne ode u zasluzenu, normalnu penziju, naravno.
osoba A: Brate, koja ti je ova?
osoba B: Koleginica klasicarka.
osoba A: Au, jos ih ima...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
do jaja
Odlična.
Itekako!! +++
Haha,arheolozi,istorichari...yeah right...a jedino su im stihovi ostali u starosti,jer u mladosti nisu nikog imale...fakultetska vrsta u izumiranju,miceee :P