Dobro je poznato da je pravom konobaru u krvi da sklepa dijete nekoj od pijanih gošća u lokalu. Zbog toga što razmišlja donjom glavom, kasnije ga zadesi crna sudbina. Za 9 mjeseci očekivajući račune za struju, pred vratim ga iznenadi korpa sa uplakanim derištem. Logično, za dadilju se nema, pa je jedina solucija da ga vodi sa sobom u kafanu, sve dok mali ne odraste. Do tad, iskusni ćale ga koristi kao mamac za gošće. Šta ćeš, budala se nikada ne opameti.
E sad, kako prepoznati klinca od konobara?
To je onaj mali koji preko dana spava pod šankom u gajbi od Jelena. To je onaj isti mali koji ti stalno skakuće po stolovima, dok ispijaš pivo. Išara vam tiket koji ste sklapali više od dva sata, uzima vam ključeve od auta i sakriva ih u gaće. A vi ga samo ispratite kiselim osmijehom i psovkom u sebi, jer ne želite da vas pesnica konobara pomiluje po glavi.
I tako ga trpite do njegove 15 godine, kada već poprimi sve osobine ćaleta, pa vas redovno vodi u kurve poslije pijanke.
Ma ja se malo potrudim, i napišem ovako nešto duže, ne u svom stilu od jedne rečenice, i u minusu budem. Neću više nikad, vraćam se svom voljenom stilu :)
A jebi ga, možda ljudi nisu u kafanama često.
Fala mlatko. Maloprije sjedim, pijem kafu, a sinčić od konobara skače i zajebaje raju, pa mi dade inspiraciju za ovo.
E jebem ti ćivot, zar je toliko loše pa ne može u plusu da bude.