Ko nije iskoristio konzumaciju, nek' si jebe mater!
Nepovrat propuštenih prilika kroz bahatu prizmu filmske replike zapaljenih sela. Svođenje računa na manje popularan način i omaž vozu na koji samo malo okasnismo. Kajanje.
*:Radismo onako kako htedosmo i naravno pritom bejasmo valjani, časni i pošteni, već nam sutra nametnuše drugačije! Valjda smo se snašli! Ko danas dohvatio obojke a ko opanke bolji je makar onoliko od onoga što sutra neće ni toliko!... Fora, je l'? Hehe, jepse pesimisto!:*
...
- Gazda da dovršim... i samo po još jednu! Duplo plaćam ako treba!
- Ne mere sine... propisi su propisi! Zatvaramo diskoteku!
- A juče je moglo... Pa dajte prijatelji, učinite! Čika Sreto vi me bar znate... Pa moj ćale je klarinet u vašem bendu svirao... Još jedna tura!
- ***Alo, decxko!***
- Ali...
***:pljus:***
...
Da zajebano, tako je... ***Ekskomunicirati te***, tek onako, nenadano... jebeno, skoro kao suza mladih skviterki ***Lauša***, da tako narodski reknem i kršnog Obilića spomenem, ***Vukovog zalizanog doktora medecine, oficira s ružom, Šmajsera***... Pa da, i ja se povremeno rastužim i dozvolim sebi da mi pređe koja kap baklavice ili oka svetog tog... Prošlo je podosta, možda ne godina, kanda nedovoljno, ali 3 656-ti dan sigurno... ***prdalo se u čabar*** još onda i to većma mnogo, no ne samo tako javno i tako dramatično... Svi smo mi tako pomalo, pa se posle kajali, plakali, poistovećivali...
- ***Decxko, grudvaš se, aaa??? ***
- Jok tebra, ja emotivac...
- ***Aaaa to... evo još šargarepicu umesto nosa i pesma! Ojhaa!***
- Aaaa???
- Patetika... i to ona najgora!
*Hehe, razmišljam nešto, da su me onomad poslali u ***zatvor***, eventualno stavili neku nanogicu, za npr. neko delo koje ću u budućnosti počiniti... **:Hmmm! Kako bih kul ispoštovao taj pritvor, valjano:**... bar bih imao neko opravdanje dangubljenja a ne epitet **mrcine** i parazita. **Pa nisam ni ja nepismen, pisaću... Da pisaću, hehehe i nepismeniji su to radili i gluplji. Dobro, možda ne gluplji ali zar je to sad bitno, koristiću pseudonim, princ od Luvra, hehe, dobro je to, načitano, bolje nego Bole litar-litar. Luvr, haha... Jebem ti francuski zamak, kuj mu ime samo dadnu? I sve prvnje sprave tamo denuše! Ko u zatvor, dete im...** *
**- Alo Đekile, decxko...
- Nije mi dobro... vidim duplo, my dear Hyde... Sve više sam s njom, čak i kad sam sam... Znaš, žena, opet vidim je, a ona više voli nežnu reč makar bila i glupa nego pametnu, ako je gruba... A često opet nemaš mogućnosti da kažes ono što ti je na srcu, pa da posle i stradaš! Premlatiće te i da ne progovoriš, da iza tebe ostane sramota ili ćutanje...
- Hahaha... ako se sećaš zajedno smo čitali Tvrđavu, nemoj mi te Mešine fore!
- Ne, ne, naprotiv... ja je čitam i dalje, iznova i iznova i proživljavam i dozivam, ponovo a opet drugačije!
- Na čemu si stari? Maksel devedestka, Đani, lepi Mića, budi Bog s nama nije valjda da si diro moje ploče Smaka???
- Egregor!
- U jebem ti sunce! Najbolje je da ti ipak malo odspavaš!**
...
*I eto opet se setih te ***štikle***, više onoga iznad... pune su, ali ne previše, ja ih volem... opet jezik moj pogani bi brz pa zasra... a sad bar da ih samo malo, bar one prenesene pulzacije međuprostora...*
*Titititit...
Titititit...*
**- Kasniš, ustaj, ajde!
(Aukurac, opet ista priča... Ostalo mi još samo pola pive, mogu s nogu da dovršim čini mi se... a izbacuju me... ponovo! A ono kaže... tadadadadam!)
- POJZEENNN! Odoh!!**
- Aa?
Komentari
- A
Bravo. Ovo je iz mog ugla nerazumevanje na nivou onog koje imam kad čitam Gugija.
Mada, ako bih počeo da čitam s razumevanjem, možda bih imao i zamerke ("kajanje" je višak i još neka tumačenja možda nisu kako ja doživljavam naslov), ali ko ga jebe.
Plus.

peti put čitam i mislim da sam skontao
ovo je dijalog u sebi sa samim sobom dok je čovek olešen od alkohola pa zamišlja stvari i na kraju mu pukne flm i reko im pojzeeeen marmuni a oni šatro zinuli a glavnog lika mnogo boli đoka šta su oni pomislili lolo
molim kvejka da potvrdi ako je tačno il dobjasni
Napisah svašta nešto, ciljano zapletoh, možda previše... evo malo samo da pojasnim. Sam naslov i telo... šansu iskoristi kad se pruža, posle je malo dockan, ostaje samo to svođenje računa sa sobom... što kroz konfuzan primer i pokušavam da prikažem.
Dijalog u primeru je u stvari monolog, lakše mi bilo da prikažem to kao borbu dva pijanca... čuvenih Džekila i Hajda, koji su eto ovde paradoksalno svesni jedan drugog.
Prvi pasus... Mali hejtić na opšte balavljenje i očaravanje Lauševićem (imao sam ga u smernici, pa mi se namestilo)
Drugi pasus... zatvor ali onaj figurativni, sopstveno stvaranje barijera.
Treći pasus... osvrt na poimanje žene (Tvrđava bila u smernici, pa htedoh da nešto iz onog štiva provučem) a i ''likovi'' već tu postaju svesni svoje nesvesti.
I sam kraj... buđenje, povratak iz te neke psihodelije.
Mnogo sam utupio, znam, jbg.
Bravo. Ovo je iz mog ugla nerazumevanje na nivou onog koje imam kad čitam Gugija.ovo je dijalog u sebi sa samim sobom dok je čovek olešen od alkohola pa zamišlja stvari i na kraju mu pukne flm i reko im pojzeeeen marmuni a oni šatro zinuli a glavnog lika mnogo boli đoka šta su oni pomislili loloKljučan i najzajebaniji deo - ''zamišlja stvari''...
Sa aspekta pojzena triplus... Ali inače defka *boli glava*!
