Zapazili ste svi onu malu zelenu spodobu na reklamama. Beše simpatičan kada se pojavio, ali se onda sve više peo na živac prosečnih građana. Što zbog toga što je ogavan, što zbog toga što je hrvatski ješa.
Mozgali su dugo kroasani kako da se marketinški probiju, pa su u tu svrhu isprva angažovali kralja Monaka, Đovaka lično. To je bilo vreme kada smo još voleli Đovaka, i svi onako čoporativno navijali za njega dok je gubio od Rafe,ja-sam-pacov-španski-sa-gaćama-u-dupetu, Nadala. I uspelo im je. Počeo narod da kupuje kod njih. A onda su lansirali njega. Kodija. Nisam ga video kao neki veći idiotizam, čak šta više, moram da priznam da mi je bio i iznad proseka svih bednih marketinških pokušaja koje svakodnevno viđam na ovoj našoj nazovi televiziji. Ali, nešto mi nije dalo mira. Nije tu nešto bilo kako treba. Imao sam neki loš osećaj sa onim malim zelenim. Proganjala me je njegova slika i u snovima.
A onda je sve postalo kristalno jasno dok sam jednog jutra gledao Sunđer Boba. ,,Sunđer Boba omogućio Kodi''. Kodi? KODI?!!! Hrvati su napali ponovo. Ovaj put na najmlađe. I to preko svojih najboljih prijatelja B92. Za cilj imaju da deci Hrvate predstave kao prijatelje, kako bi neke buduće generacije ostavljale svoj krvavo zarađeni novac u njihove džepove.
Ali, na jedno nisu računali... Vratiće se Šešelj!
- Zdravo, ja sam Kodi, vaš prijatelj za dobru kupovinu!
- M'rš vanzemaljcu jevrejski! :menja kanal:
- A TATA, PUSTI MI SUNĐER BOBA!
- Zahvaljivaćeš mi jednog dana.
