Ne samo da je skupo, nego boli. Priča (ne izmišljam, stvarno je izraz odavde!) ide ovako:
Širili Petar i Isus veru i u jednom selu ogladneli. Udju kod neke žene da traže da jedu, a ona im reče da ima samo kajganu koja je za muža. Oni joj kažu da njima da kajganu, a da će se za muža Bog postarati. Posle toga ona ih ponudi da spavaju u štali. Petar legne do vrata, a Isus do zida. Dodje muž, nema kajgane, on drekne: Ko je pojeo kajganu? Ona kaže: Idi u štalu pa vidi. Muž ode u štalu i isprebija prvog na koga je naišo. Petar izubijan se zameni sa Isusom, ako dodje budala opet da bije. Muž se vrati kod žene i ispriča da ga je isprebijao ko mačku. Onda mu ona reče da ih je bilo dvojica. Onda se on vrati, preskoči onog do vrata i isprebija onog do zida. Tako je Petar platio kajganu.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Pravosnažna presuda. :)
Која прича мајко мила...
+чина
Fenomenalno.