
Nekada davno, ali ne baš predavno (pedesetak godina unazad) lopta, ona fudbalsaka (a tek kožna), bila je prava retkost, ali se fudbal svejedno igrao na livadama, seoskim i gradskim sokacima, na svakom prigodnom poljančetu i to loptom krpenjačom. A krpenjača se pravila od starih krpa i iznošenih poderanih čarapa.
U izradi krpenjače, nošene ljubavlju pre svega prema svojim "ljubi ih majka" sinovima, a manje prema fudbalu ( i nisu znale šta je to osim da je to jurcanje za loptom) učestvovale su i majke budućih velikih zvezda našeg fudbala, ušivajući krpe ugurane u čarape i dajući bezličnoj masi koliko toliko formu pristojne lopte.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.