
Nekada davno, ali ne baš predavno (pedesetak godina unazad) lopta, ona fudbalsaka (a tek kožna), bila je prava retkost, ali se fudbal svejedno igrao na livadama, seoskim i gradskim sokacima, na svakom prigodnom poljančetu i to loptom krpenjačom. A krpenjača se pravila od starih krpa i iznošenih poderanih čarapa.
U izradi krpenjače, nošene ljubavlju pre svega prema svojim "ljubi ih majka" sinovima, a manje prema fudbalu ( i nisu znale šta je to osim da je to jurcanje za loptom) učestvovale su i majke budućih velikih zvezda našeg fudbala, ušivajući krpe ugurane u čarape i dajući bezličnoj masi koliko toliko formu pristojne lopte.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.