
Nešto što je počelo kao sitna nervoza, a završilo se sa željom da mlatnemo sagovornika.
Definiše se i kao tačka ključanja, poslednji stadijum kada prelazimo u drugo agregatno stanje spremno da ispari sa mesta nerviranja.
Sagovornik priča, priča i priča. Meni se čini da samo otvara usta i da napolje izlaze neke čudne reči koje ne razumem. Odjednom mislim samo na to kako je čudno što mi je mozak blokirao i što u meni kulja nezadrživi nagon da pobegnem. U meni KULMINIRA osećanje bespomoćnosti i želje za begom. U zadnji čas stiže spas: "Ćao, evo mi ga bus!!!". Ali ne, nije to dovoljno jer on reče: "Ekstra, taj i meni treba!" U tom momentu moj unutrašnji glas nije izdržao i reče u sebi KULMINIRAJUĆI: "AAAAAAAAA!!!!"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.