
Svako ima neko svoje viđenje šta je to, te nije baš tačno definisano šta je, ali se jasno zna da je poprilično lomljiva stvar.
Ja lično mislim da je to neka vrsta kristalnog posuđa, ili eventualno neka skupa kineska vaza, pošto čim neko negde to pokrši, odmah izadje na televizor.
-Za tebe nema piva, nisi hteo da izadješ da kupiš, a na tebe je red, znaš to!
-Kako nema?
-Eto, ne dam.
-Kako bre ne daš, lomiš mi ljudska prava!
-Šta lupaš?
-Joooj, joooj, boli! Prestani da lomiš!
-Evo ti, jebalo te pivo. Ćuti samo.
Precizno iscrtana, majstorski odmjerena, uz korišćenje olovke odgovarajuće debljine. Osnova svakog tehničkog crteža, u razmjeri ili bez, svugdje gdje je potrebno da se ostatak crteža osloni na nju, a opet, da cijeli crtež i ona čine jedinstvenu savršenu strukturu.
- Profesore, vidite mi pravu!
- Dobra je, prava ljudska!
Često potežemo to pitanje.
Da nam ga drugi nisu nametnuli, ne bi se ni setili da postoji.
Ostaje nedoumica :
-da li ih više poštujemo kada znamo da nas neko preslišava?
Mađioničarski trik demokratije koji rat, teror, genocid i bombardovanje pretvaraju u borbu za slobodu, pravo na život, politička prava i pravo na jednakost. Niko ne zna tajnu trika koji izgleda toliko realno da na kraju polovina poveruje u njega, a druga polovina se pita kako se izvodi.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.