Jedan od konastantnih zivotnih paradoksa svih nas.
Osoba koja uvjek zna gdje je nesto kad ga sakrijemo, a nikad ne zna gdje je nesto sto nam treba kad ga ona skloni.
Scena 1: Ulazeci sa polu-kiselim osmjehom na licu, u kojoj SAM sjedis, gledas TV, noseci u rukama cd na cijem omotu se nalazi Asia Carrera ili Aria Giovani pita:'' A cije je ovo?'' - dok ti mijenjas sve boje iz duginog spektra na svom licu i razmisljas kako ih je nasla u staroj bojanci, ispod pokrivaca u babinoj i dedinoj sobi u koju nikad ne ulazi.
Scena 2: ''Majko dje mi je onaj sat, bio je na stolu kad si raspremala sobu?'' - ''A sta sam ja ovde, sveznalica? to su vase stvari, sami ih trazite.''
