Prijava
   

Malograđanski mitovi

Kad znaš da nije istina.
Saslušaš iako nije istina.
Zapitaš se u vezi svog postojanja. Pored toga što nije istina.
Ostaneš zadivljen.... zauvek.

- Znaš Mita?
- Znam.
- Juče vozi nas Mito, vozi mene Pekija, Gogija, Sandru, Slavka i Uglešu na motoru i prikolica zakačena. Narok'o se kao bandit i zaustavlja nas policija.
- Ooo..
- Traže Mitu dozvolu. On nema dozvolu. Traže Mitu ličnu kartu. On nema ličnu kartu. Traže mu da hoda po liniji, a moj brat Mito liniju ne vidi jebo mu pas mater da mu jebo pas mater,e! Kažu oni njemu - Ajde sad 'vamo duni, druže da proverimo. Kad ono NIŠTA. 0. Kao ni kap alkohola! I pustili nas.
- A? Kako?
- Ma nadrogirao se pa izašlo iz organizma.
- A da,da,da.

- Slušaj ti mene kako može pušenje da ti spasi život. E ovako, navatali mi brata iz Berana, a on pošten, dobar, miran i tih, ma sjajan bre, samo hoda ulicom, ne mari ti on za druge. E navatali ti oni njega i neće bre da ga tuku nego ga izlepiše flasterima za protiv pušenja. Ono nikotinsko. Hvala bogu moj brat je strastveni pušač došao on u bolnicu kad ono strpljen-spašen ništa mu nije. Sve cigare sveta ga spasile jer je toliko nikotina imao u krvi. Šta ti je život, a?
- To je scena iz filma.
- Nije.