Dodatak na cenu proizvoda na veliko nastao kao ugradnja trgovaca. Kada dodaju svoju maržu na cenu proizvoda, onda izračunaju porez na zajedničku vrednost. Ipak kada trebaju da taj isti novac za porez predaju drzavi trgovcima se srce steže za njihovih 18%, dok za onih 60% koji ostane od plata potrosača kod njih srca nema.
Ostaje i ta nevolja sto u fiskalini racun nikada ne uđe pošteno izračnuata marža sa kojom bi trgovac pošteno pokazao svoju ugradnju, nego se poveća cena troškova ili nabavna cena. Često se desi kada država subvencioniše proizvod, trgovci to vide kao šansu da oni povećaju maržu. Ili kako to stara trgovačka poslovica kaže:
"Kome nije do marže, neka se ne bavi trgovinom."
Marža rules!:-))