
Egipatski faraon, blizak rođak kineskog cara iz dinastije Ljak-Se i britanskih plemića iz porodice Ljankastera. Osobine svojih uvaženih rođaka je podigao na još viši nivo, mada je neke i izbacio.
Primera radi, ne čuva baš koze i kamile u centru Gize, podno piramida i Sfinge, ali će se rado u svojoj najnovijoj dvokolici provozati do Tebe i odvrnuti Imhotepa Sakića do daske.
Večito će patiti od kompleksa neprihvaćenosti od podanika iz urbane sredine, zato što je poreklom iz pustinje: batrgaće se on raznim božanskim titulama koje će pokušati da kupi od sveštenika nasleđenim novcem, ali ne lezi vraže.
Na kraju će promeniti strategiju, objaviće "Iz pustinje sam i time se dičim", trsiće najsisatije Egipćanke u nekom rijalitiju i konačno, za života podići sebi ogromnu zlatnu piramidu, zbog koje će ga svi pamtiti kao boga.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.