
Čovek koji je na svoju ruku. Uz to je veoma čudan lik sa kojim je teško stupiti u ikakav dijalog, težak za konverzaciju. On ne priča mnogo, on sluša. Ali sluša na taj način da, zapravo, malo toga čuje. Odsutan je, sa pogledom u budućnost. Nije to onaj filozofski pogled. Naprotiv, to je pogled pun pitanja i nedoumica.
-Slušaj ovamo! Ukoliko odigraju presing po celom terenu, dajte loptu Kinziju. Kad je prenese preko pola, otvara se Bogdan. A ti, Đorđe, praviš mu blok na poziciji posta. Đorđe? Gagiću? :maše rukom ispred njega:
-A?
-Jebemteusta navrljena, vuci dupe tamo i pravi jebeni blok.
-A je l' može Musli?
-Musli ima pet ličnih, crni Đorđe.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
I ova je do jaja. A i izraz mi je negde u podsvesti, mislim da sam ga od nekog čuo...
+++
Ma to su ona zigovanja izraza. Ima fazon i sa drkanjem tako. Šta god da kažeš za drkanje, razumićemo se, čak i ako lupiš nešto tipa "Šljurkunjam palamara."
Elem, fino definisano. Može i ovo da prođe.