Nema tu zajebancije, kakav jablonja kakav mudonja, kakav čardak na nebu kakav Beograd na vodi. Pripovijetka koja je i najkrvoločnijem ratnom zločincu probudila u djetinjstvu kap sjete, gorke patetike zbog koje bi na kraju srameći se samoga sebe ili počeo da kolje ili ušao u politiku.Kako god, priča navodno inspirisana istinitim događajem, a sama činjenica da piše da je nešto potencijalno istinito u Srbina budi objeručko prihvatanje... Dječak i otac su išli po ogromnoj mećavi, dječak je vodio kravu za konopac, ocu je bilo žao da sin trpi jake udare vjetra i bidrio ga riječima da se ne okreće,da gleda naprijed, i tako dječak na kraju puta se tek okrene i skonta napušeni debilčić da u ruci ima samo kanap, a da su ćale i krava negdje zameteni....
Toliko je to ušlo u naš narod da su počeli da razmišljaju đe turaju glavu, određena su i pravila, kada se spava glava ne valja da je prema vratima, kada se iznosi čovjek kroz vrata mora prvo glava, osim ako se preselio, tada je suprotno.To je činjenica koja je pomirila alternativce i medicinu, i svugdje je poštuju pa čak i u ratu.
Rođak: Doktore samo da vas pitam, on je znači dobio moždani, i malo ako ga drmnemo krvni sud kvrcne i nemamo ga, molim ve spasite ga, ja znam da ima 90 godina al on mi je ko sin, nisam se zenio, on je uvijek bio zdrav.
Doktor:sestro, slušajte ovaj đuvegija što leži na kolicima još je živ, interno je do krova puno, nemam ga đe drmni ga malo dok ga budeš gurala, ako preživi slučajno ispred urgentnog mu daj prazine, nek se umrtvi, pa kad ga sarane nek se prevrće bozeme oprosti.
Sestra:znam doktore al tu mu je ovaj.
Doktor:dobro, ti prvo proguraj, pa ga naglo okreni, reci uh ne valja glava naopako da se okreće, aj jebo te ja, žurim kući sin mi se skinuo pa pravim proslavu.
Sestra:zajebavaš ne puca se više?
Doktor:kamo sreće, ne, skinuo se sa neta pa ono računam korak po korak uspjeće.
Sestra:doktore pazi, ne okreći glavu.
Rođak:Okreni je pizdo, znaš da ne valja sa leđa da pucam, po običaju.
