Odjeb pobjegulji koja hoće da se vrati u toplinu doma ostavljenog muža.
Nakon jedne u nizu svađa, mladica bježi, sa šarom torbom na leđima, u zagrljaj svoje mame... Nakon par dana, vidjevši da je ni njeni ne gledaju sa previše oduševljenja, odlučuje se na povratak, ali...
:dolazni poziv, Otpisana:
- Ćao, e moramo se naći da razgovaramo, ovako više ne ide, da riješimo nesporazume, pa da opet živimo k'o ljudi...
- Ma šta kažeš???
- Ne, ozbiljno, vidi, ja sam sve raščistila sa sobom, pa još da se međusobno rasksuramo i da nas opet Bog vidi.
- Slušaj, mogu ti i ja reći da sam raščistio i sa sobom i sa tobom. Sreća pa još djecu nismo stekli, tako da, odjebi u skokovima. Nije ti ovo autobuska stanica, pa da dolaziš i odlaziš kad ti se ćefne.
e taj rad +
zamisli da je popustio, pa bio bi šeprtlja i u njenim očima, a ona bi odlazila kad joj se ćefne...
Treba obratiti pažnju u vezi na taj momenat - biti principijelan ili bit' pičkopaćenik. Zato treba ženu/devojku tretirati kao prijatelja...dok to jeste, tojest:)
e al najjače što je ovakva jedna zapalila iz komšiluka i komšo poklekako i vrne se ona... drugi put se nije zadržala ni mjesec dana...
partizanka ima krajnje praktične mjere :)
али... глупо. минус.