
Pogrešan odgovor na mamino pitanje: "Šta ćeš jesti?".
Nikada se ne uzima za ozbiljno, i oboje znamo da mi nekoliko zalogaja na kraju ne gine.
-Šta ćeš jesti?
-Nisam gladan.
-Baka pravila pogaču, a ima i domaćeg ajvara.
-Ma nisam gladan.
-Znaš kako je fina, svježa pogača. Ja maloprije donijela.
-Ama, nisam gladan!
-Juče se ajvar popakovao u tegle. Da vidiš kako je dobar. Ja se sinoć pravo fino najela.
-Ne mogu, stvarno nisam gladan!
-Možeš, ako hoćeš, uzeti i hladnog mlijeka. Ima u frižideru. Ili ćeš da ti bijelu kafu napravim.
-Pa, koliko puta trebam reći da nisam gladan?!
-Đubre jedno, baka se toliko trudila da napravi to sve a ti nećeš ni da probaš. Bezobrazniče jedan! Već sam stavila mlijeko da se grije za bijelu kafu!
-Ajde više, stavi da jedem!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Da mi je znati ko još to odbija svež ajvar i pogaču...+
Onaj ko stvaaaaaarno nije gladan... Ali, svejedno, na kraju moraš uzeti nekoliko zalogaja. Makar ih povratio kasnije
:)
+