
Prosečan Srbin koji se vraća kući iz vikend - izlaska, krajnje upropašten, jer neradni dan drugačije ne vredi dočekati. Motoričke sposobnosti polako otkazuju, oči vide i ono čega nema, a mozak se pretvorio u takvu kašu da nije u stanju ni da pomisli kako bi bilo pametnije da uzme taksi, jer bi mogao da slupa svoja i tudja kola, ubije sebe, druge, ili u boljem slučaju ostane bez vozačke..Jedina briga mu je da stigne kući na vreme kako ne bi peglao po novim presvlakama na sedištima.
- Borise, a da si ipak uzeo taksi?
- Ja? Da ostavim kola? Ma jesi ti lud - samo mi reci gde sam parkirao, nije ovo ništa kakav sam sve bio, pa opet dodjem kući..
I na kraju se odveze, ne najebe, parkira..I eto ga već sledećeg vikenda u sličnoj situaciji, ukoliko ga neko neplanirano prebijanje ne zadesi preko nedelje..
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.