Prijava
   

Oran i Gutan

Oni koji zasmejavaju čitavo odeljenje (osim profesora, naravno). Pajaci, komedija!
Dakle, to su ona dva ortaka koji vise u zadnjoj klupi do prozora i stalno zure kroz prozor gledajući i neumesno komentarišući guzove i sifone prolaznica a kad nema ni jedne da prođe, onda se upoređuju profesorka engleskog i profesorka istorije. Često ispuštaju i neidentifikovane zvuke odazivajući se tako na zov divljine.
Gađaju se žvakama, non stop udaraju jedan drugom penale, macole, kokavce, šljange, izmiču stolice, vezuju rance za stolice, vezuju rukave od jakni u čvor, mešaju knjige sa ovima ispred, šaraju kredom onaj deo prof. stola ispod ploče pa onda prof. isprlja pantalone i još sijaset drugih gluposti.
Na odmor izlaze prvi, kroz prozor a na čas se vraćaju poslednji, nakon profesora.
Njima su taj naziv dala ona druga dva ortaka koji vise u zadnjoj klupi do zida, osim kada nisu na času jer imaju opravdanje da je kasnio bus ili da su vadili zube pa je bio dug red.
Interesantna stvar je da ih ova dvojica tako zovu dugo vremena a Oran i Gutan i ne ukapiraju zašto su zapravo njih dvojica Oran i Gutan.

Ima ih skoro u svakom odeljenju!
Vrede jedino kada se spoje u celinu, tada se dobije pravi OranGutan

Komentari

2 minusa dali Oran i Gutan :)

opisao si ga drugacije nego sto ja pamtim...ja sam sa najboljim drugom(otiso u bg u srednju, jbg) sedeo do prozora i komentarisao sve sto je prolazilo u visini prozora i ispod istog, bili smo relativon dobri djaci(ja odlican od vrlodobar) i jesmo pravili smicalice tipa vezivanja ranca, uzimanja knjiga iz istog, ubacivanja svojih knjiga u ranac ovog ispred i tako to...ali sve to na izuzetno kulturan i prefinjen nacin, i nikad nas nisu provalili. Izbaci ovo sa cackanjem nosta i takvim stvarima..i ova dvojica sto sede u zadnjoj klupi su nam bili bolji drugari(bili smo osmorica pa smo se druzili 4-4), i samo su smejali na ono sto smo mi uradili, a ponekad su i oni izvodili te smicalice...nekad na nama, nekad na ovim sto sede pored njih...+ dadoh, eto, treba ucim geografiju, mnogo me mrzi, pa onda pisem ove eseje od sastava...