
Čovek koji će ti kenjati šta god da uradiš, bilo to dobro ili loše.
Ja:"Ćale, pokosio sam travu."
Otac:"Jebem te u tvoje košenje kad nisi pokupio pokošeno."
Ja:"Ćale, počeo sam da se bavim sportom."
Otac:"Jebeš sad sport kad sam ti 2 godine govorio da prekineš sa nezdravim životom. Sad ti je svejedno."
Ja:"Ma, ionako sam te ložio."
Otac:"aaa, pa u tom slučaju, moraš što pre da počneš sa treningom i prestaneš da pušiš i da piješ."
Ja:"Pa zar malopre nisi..."
Otac:"Šta ti znaš šta sam ja malopre govorio, valjda ja znam šta sam rekao, nego lati se ti nekog rada ili sporta, da stekneš radne navike pre nego što se odškoluješ u ovoj našoj bednoj državi punoj tih tvojih buđavih viših škola."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
nemoj tako. otac između ostalog umije i pomoći, jel de?
a i udariti. lakše mu je da te zaždije kad ne pokupiš sijeno nego da kenja o tome...
Nije se rodio taj kome ćale ne kenja ovako.
+
Mene moj otac nije udario od 4. osnovne, iako kontam da je nekad bolje da me udari nego da mlati praznu slamu pola sata. Ne kažem da nema pozitivnih stvari, a s obzirom na moju mušku roditeljsku figuru, stvarno retko dolazi do izražaja bilo šta pozitivno.