
Na jugu Srbije, a naročito u ruralnim krajevima, se koristi da označi posebne goste na svadbama i drugim veseljima. Dolaze samo kako bi za džabe jeli i pili, a od drugih gostiju se razlikuju što niti koga tu poznaju, niti ko njih poznaje. Totalni stranci, često iz drugog sela. Upadaju na sred slavlja, kad već alkohol počne da deluje na domaćina, priđu mu napirlitani i pozdrave ga kao rod rođeni. Dal' zbog alkohola ili da ne kvari veselje, domaćin ih uvek primi. Neretko dovedu i čopor dece na klopu.
Ozbiljna sila sa kojom se mora računati!
- Prijatelju, ajde da vidimo kol'ko će da bude gostiju, pa da deci lepo organizujemo svadbu.
- Ček' da prebrojim... Jedno 100 tvojih gostiju, otprilike isto toliko mojih, najmanje 30-40 palocije...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.