Najinteresantnija vrsta zajebavanja bližnjih jer se uvijek poslije možete praviti ludi i izvlačiti na to kako vi ne možete biti krivi za nečiju nečistu savjest i potrebu da se brani iako 'nije' napadnut.
Ja: Eeee, druže pa gdje si ti, ne daš se vidjet'. Ja baš nešto sinoć kontala, IZAĆ' NAPIT' SE I NAPRAVIT' SRANJE, al' reko' neću... To samo budale rade....
Drugar: Ahaaaa..,
Ja: Bolje mi je umjesto tog lijepo se prošetet' PARKOM...
On: Da, da, naravno...
Ja: Čula sam da ovo novo CVIJEĆE što su zasadili prelijepo, a i oni mali BORIĆI....
On: Ne znam ja...
Ja: Prosto ti srce puno kad gledaš kamenčiće kako se KOTRLJAJU prema rijeci...
On: Ajd' i ti mi se popni na glavu, ionako me zajebavaju svi zbog tog! Više ću pobudalit od vas!!!
Ja: Molim? Pa ja samo pričam, vidim ti ćutljiv, pa da te oraspoložim (šmrc, šmrc)... Jest ova omladina današnja nervozna...(inače, drugar se nacugao u parku, pokušao iščupati borić, pomislio da neko ide, zapeo za cvijeće i otkotrljao se prema rijeci)
