 
            Kultni lanac radnji. Postojale su od devedesetih pa sve do ranih dve'iljaditih. Ostale su svima u lepom sećanju jer su to bila najjača mesta za bleju, u svakom hudu, skoro bez izuzetaka. U to vreme se nije mnogo izlazilo, najviše zato što je Pekabeta svima bila vr' vrhova. Ti isti likovi što su gluvarili tamo svako veče i dan danas su prijatelji, ma koliko omatorili. Takođe je bilo i popularno mesto za nalaženje riba jer su neretko tu i pice iz kraja blejale. 'Nači, to je bila vrhovna bleja, čak i meni i dnas danas potekne koja suza kad se setim toga. Ih.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ja sam tad bio mnogo mlađi, pa su mi u sećanju ostali pekabeta korneti :)
Hm, pilo se svuda, što baš Pekabeta?
To je jedno posebno mesto, eto zašto. Imalo je to neku draž.
Park kod SKC-a. Cvetni trg. Manijak. Parkić kod Akademije. Orbal. Zvuči poznato, zar ne?
Naravno da da. Al' Pekabeta je Pekabeta. I tačka. :)