
Jedna od najvećih paradoksalnih pojava na svetu (pored ekskurzije, na primer) jer obično očekuješ da će ti se desiti nešto lepo i jedinstveno, planiraš, zamišljaš "kule i gradove", a od toga najčešće ne bude ništa (u smislu da se sjebeš i zabedačiš, i završiš na železničkoj stanici negde pred jutro, utapajući svoju tugu u pivu ili nečemu jačem). Ne važi za svakoga, ali se svakome desilo makar dvadesetak puta... A ako nije, vi znate za šta živite, majke mi...
02.10.2009, 03.10.2009, 09.10.2009, 10.10.1009, 16.10.2009, 17.10.2009, 23.10.2009, 24.10.2009...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
a ti pocni polako da rusis te "kule i gradove", dok ne dodjes do "gradnje" kada se neces izbedaciti :)
Горе главу дјечаче.