Pol Tibets (Paul Tibbets) je čovjek koji je bacio atomsku bombu na Hirošimu i time usmrtio oko 140.000 ljudi. Znao je u kakvu se misiju upušta, svjesno je odlučio u njoj da učestvuje. Nikada nije izrazio žaljenje, čak se osjećao ponosnim zbog svog čina i rekao je da kada bi se ponovo našao u istim uslovima, opet bi bacio bombu. Ne samo da nije optužen niti osuđen za bilo kakve ratne zločine, nego je dobio mnoga odlikovanja američke vojske. Nastavio je vojnu karijeru do kasnih osamdesetih, a 1976. je čak na izložbi (valjda neki aeromiting, šta li) na nekoj pustari u Teksasu, pred brojnim gledaocima, iz istog (remontovanog) aviona detonirao atomsku bombu (na bezbednoj udaljenosti od publike). To je planirao učiniti i 1995. na 50-u godišnjicu bombardovanja Hirošime, ali pošto su mnogi smatrali da je to velika uvreda za Japan i za protivnike nuklearnog oružja od toga se odustalo. Umro je 2007. zbog srčanih problema u 92. godini života.
Čarls Suini (Charles Sweeney) je bacio atomsku bombu na Nagasaki, izazvavši smrt oko 80.000 ljudi. Ni on nije izrazio žaljenje zbog toga, a kao i njegov kolega Pol Tibets, i on je nastavio vojnu karijeru i dobio određena odlikovanja. Napisao je i knjigu "War's End: An Eyewitness Account of America's Last Atomic Mission" (Kraj rata: Priča očevica poslijednje američke atomske misije) u kojoj opravdava bacanje bombe. U svojim kasnijim godinama je učestvovao u brojnim aeromitinzima gdje je izvodio kojekakve manevre i ostale kerefeke kojima je impresionirao publiku. Umro je 2004. godine u 84. godini života.
Ovoj dvojici bi trebalo pridružiti i glavnog naredbodavca ovih monstruoznih ubistava, američkog predsjednika Harija Trumana koji, takođe nije izrazio žaljenje zbog ovoga, a i on je umro u dubokoj starosti, sa navršenih 88 godina života. Trumanova logika je bila da je upotreba nuklearnog oružja spriječila stvaranje još većeg broja žrtava zbog eventualne kopnene invazije na Japan. Taman i da ta logika drži vodu, ovo samo pokazuje kako hladan razum može biti bezdušan i svirep pri ostvarivanju svojih ciljeva.
Izvori: en.wikipedia.org/wiki/Paul_Tibbets ; en.wikipedia.org/wiki/Charles_Sweeney
Svaki komentar je suvišan!
sve si u pravu!
a sad nesto nevezano toliko za tvoju definiciju, ali ne skodi :)
Japanci nisu htjeli da kapituliraju zbog bojazni da ce ih okupirati SSSR i tako uvesti komunisticko uredjenje u Japan. Grozili su se od komunizma svi, narocito Carska porodica. A da su kapitulirali na vrijeme, ovi vjerovatno ne bi imali na kome da se izivljavaju sa atomskim bombama odnosno da demonstriraju silu. Tako, da se prica da su americki obavjestajci stvorili taj strah kod japanaca, jer bi bombe ostale neupotrijebljene... ziva istina
Inače, ako postoji nešto gore od ova dva slučaja nuklearnog bombardovanja, to su dakako podzemni i podvodni testovi, koji su se odvijali na teritorijama SSSR i Amerike, gde je ko zna koliko megatona eksplodiralo, što je naravno uticalo na globalno zagrevanje i ostalo, čemu se danas pripisuje kao uzrok emisija CO2. Černobil je ništa u odnosu na recimo Car bombu koja je grunula na novoj zemlji, čija je vatrena polulopta dostigla visinu od 10 kilometara preteći da zahvati avion koji ju je ispustio. Ta bomba je bila snage 50 MT i ostavila je kraterčinu koja se lepo vidi na Google maps. O radijaciji, da ne pričam.
I naravno, NIKO se nije pokajao. A kad si se već dohvatio ove tematike, interesantno bi bilo pomenuti čoveka koji je 1983. sprečio nuklearni rat time što je iskulirao sistem za rano otkrivanje, odnosno radar koji je greškom pokazivao da na SSSR ide 5 američkih ICBM raketa. Njegovo ime je Stanislav Petrov, a veliki deo stanovništva planete zemlje mu duguje život.
ISPRAVKA: Nije izveo novu detonaciju 1995. već 1976, a 1995. je samo namjeravao, ali se od toga odustalo. Ispravio sam i u definiciji.