Pomodni cinik

To je postmoderni humanoid koji truje cinizmom koji nije njegov. On je cinik, a da ne zna zašto.

Pomodni cinik mrzi život koji treba živjeti i prezire ljude koje mora viđati, jer je zauzet igranjem uloge perfektnog i sveznajućeg ali nedovoljno shvaćenog titana napredne misli. On sofisticirano mrzi, suptilno prezire, emancipovano se gnuša. Pomodni cinik iznova previđa vlastitu površnost i usiljenost, ali to mu ne smeta da suvereno patosira sve one, koji su izvan 1% elite kojoj on pripada. U tu svrhu služi se originalnim kompletom replika, fora i fazona koje su pokupljene iz knjiga čiji bi prototip bio Đavolji rječnik iz stripova prototipa Alana Forda, ili iz serija tipa Dr Haus. Satira Simpsonovih, sarkazam Saut Parka i mizantropija Hju Larija ne nadahnjuju ga, već ga čine neumornim preživarom njihove oštroumnosti. Neophodnu ironiju, zdravi sarkazam i nužnu satiru koju je vidio kod drugih, on je pretvorio u „vlastiti“ cinizam koji mu „daje“ pravo da mrzi svijet koji nije vidio i ljude koje nije upoznao.

On operiše tuđom genijalnošću, misli tuđim mislima, izgovarajući kiselo, kisele riječi svojih idola. Pomodni cinik je otjelotvorenje patetike koju prezire. Imitacija života u kojoj je učauren, teško će mu dozvoliti stvaranje nečeg originalnog. Ako se šta takvo i desi, pomodni cinik će postiđeno odbaciti svoju izvornu misao, ubjeđen da neće biti dovoljno kvalitetna za One koji misle njegovom glavom.