Za sve one koji su bez sna ove noći, opet puštamo tužnu muziku... Noć nije vrijeme za radost i čuće je samo oni kojima nije mogao da dođe san na oči ili koji su pod pritiskom košmara morali da se probude. Nemir... Kažu da ga osjeća samo nečista savjest . Lažu. To je skup svih naših patnji i čežnji za koje ne moramo da budemo krivi. Mogu da budu samo prenešena bol naših bližnjih ili tuge koje osjećamo, a koju nismo prouzrokovali. Sudbina...govore da ne postoji, a ipak je samo val koji nas preplavi bez obzira na naše batrganje. Učini nas nemoćnim i svu snagu koju smo maločas osjećali pretvori u vihorno kovitlanje sjemena maslačka na vjetru.
Za sve one koji noć ćute nepodnošljivom i koji žele da je učine boljom ili gorom otvorene su naše linije. Možete nas pozvati i u etar nam sasuti svu gorčinu vašeg bivstvovanja. Tu smo da vas podarimo , ne utjehom, nego saznanjem da niste sami u nepodnošljivoj teškoći postojanja.
Čuvamo noć od budnih, uz zvuke saksofona...
Jer ja sam Džek Kilijan, a ovo je "Poziv u ponoć".
:D "Poziv u ponoć" je serija koja se emitovala u noćnom programu TV Sarajevo 89-e ili 90-e godine, ne sjećam se tačno. Glavni lik, Džek Kilijan, je bio voditelj noćnog radio-programa i na kraju svake epizode imao je po jedan melanholičan monolog u mikrofon, u stilu ovog što sam pokušao da napišem.
Manijače, jes' to ti? ;)
a dobro je ovo bre