
Paralisati se od straha. Suočiti se sa nečim toliko strašnim da um ne može odmah sa time da se nosi i par sekundi stajati k'o zamrznut uz osećaj hladnoće makar bili u Jugiću koji je ceo dan stajao na suncu. Dah zastaje, bledilo u licu, nema treptanja, osećaj udarca u stomak, nesvesnost za dešavanja oko sebe pred iznenadnom i smrtnom opasnošću.
- Uh, daj šećer i vodu, hitno!
- Jebote, al' si bled! Šta bi?
- Pa, izašao ja malo sa svojom prijateljicom do grada i učini mi se da sam video taštu!
- Ma, jebali te šećer i voda, drž' dupli vinjak!
- Uh, hvala. Na sreću, ispostavilo se da je to samo neka što liči na moju taštu. Ali preledio sam se u momentu!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Добрааа +
krenulooo
+
HOće to posle hladnog znoja. +++