Bunjište je mesto iza štale na koje se odlaže slama i balega posle čišćenja štale. Ono je omiljeno sakupljalište kokoškama, koje za toplog vremena, kad se bunjište malo prosuši, neprekidno nogama čeprkaju u potrazi za najomiljenijom hranom, glistama i mrmcima (rovcima).
E sad, kakve veze imaju tanjur i bunjište?
Nikakve, sve dok vam u goste ne dođe neka seka-peka, koja kašikom ili viljuškom čeprka po tanjuru, razgrčući hranu s leva na desno, pa opet s desna na levo, i tako u nedogled, pa vam samo pristojnost nalaže da joj ne kažete:
Jedi to ko čovek, niti si ti koka niti je tanjur bunjište.
„bunjište“
Tačno ta rečBunjište5 definicija →
Bunjište je deo seoskog dvorišta gde se odlaže razno smeće i po kome kokoške vole da čeprkaju dok čekaju nekog nadobudnog petla da ih izgazi i iskljuca po glavi.
Ipak bunjište je i sinonim za neko mesto na ovom svetu gde se zna ko je glavni, baš kao petao na pravom bunjištu.
Danas ovu reč možemo čuti samo u fudbalskim TV prenosima i retko kad na selu.
Komenator prenosa Žilina - Partizan je u toku meča, a posle dva postignuta gola Partizana više puta potcenjivačkim glasom izjavio kako je Partizan bolji tim i da je to dokazao na Žilininom bunjištu.
Alternativni naziv za deponiju. Ali ne za bilo koju deponiju, već jednu retku, specifičnu, štaviše endemičnu vrstu deponija koje opstaju isključivo po selima i zaseocima Raškog Okruga. One imaju svog gazdu, seljaka, koji ima poveliko imanje (vrednost u hektarima) i koji je odabrao svoj najgori, najzabačeniji i najmanje plodan deo zemljišta za bunjište, tj. deponiju.
Tu se može naći sve od igle do lokomotive počevši od starih, ali nažalost, originalinih ploča domaćih i stranih izvođača, vlasništvo gazdine dece, bombe, pištolji i drugo oružje iz perioda Drugog Svetskog rata (a možda i ranije!), kao i klasičan otpad koji možemo naći na svakom koraku.
-Mama, ti si beše imala neku ploču Carlosa Santane?!
-Da, to je bio original, ali davno je to Nada bacila na bunjište!
Gomila otpada, bilo u sirovinskom ili u ljudskom obliku.
- Počisti to bunjište, moram se moliti Allahu, Isusu Kristu i Budi kad ulazim u sobu!
..........
- Tajo, daj koju paru, idem s ortacima u grad!
- Dam ti palu preko leđa, bunjište jedno! Moje pare misliš da trošiš na opijanje. Da bar 'oćeš otići kod kakve useljenice iz Moldavije pa da uzgoniš šta, a ne ovako. Ajmo noga!
Smeće, đubre, otpad.
Goran: Hahaaa, vidi ovu sliku s ljetovanja! Kakav si, katastrofa!
Jovan: Ma daj da to bacim u bunjište! Ne daj bože da to još neko vidi...
Poluprazan frižider iz koga pokušavamo nešto da iščeprkamo poput koke ne bi li se najeli, a da ne moramo da idemo u prodavnicu, jer nas mrzi.
Rad dok su roditelji kod kuće.
- Pograbi dvorište, nemoj da mi gosti dolaze u bunjište. I nahrani krave, muče od jutros. A ja idem u grad da vidim šta ima novo.
- Dobro, ćale.
:Dvorište napola očišćeno, krave daju 5 litara mlijeka manje:
Pjesma koja te navede da piješ. Jetrin neprijatelj.
- Druže, nešto si plao blijed. Da nisi bolestan?
- Da sam bogdom... Velike more mene muče, moj paša...
- Da čujem.
- Je l' znaš onu malu što sam se spanđao s njom prošlu subotu?
- Onu plavku, sise na izvol'te, duge noge za igranje, vitko tijelo za jebanje? Kako da ne. Šta s njom?
- Eh, o tome se radi. Priveo je u stan, a prije toga sam konačno uredio malo sobu da ne liči na bunjište. Kupio šampanjac da je izgotivim, svijeće, romantika, ovo ono. I tako, pričica po pričica, krenemo mi na stvar. Žvaka, fatanje, drž', ne daj, počnem da je svlačim. Ja ruku dole, a ona...On...ONO poče da se smješka! I vidim da je to jebena trandža!
- Auuuu... Nemoj me jebat...
- A taman sam bio blizu da se i ja skućim, mislio sam da ću da je ženim. Ništa, daj da sljuštimo ovu polovku, a ti pusti nešto da otvori diznu, moram što prije da zaboravim ovo iskustvo!