
Одапети. Гајити цвеће. Отегнути папке. Гекнути. Крепати. Одн`о ђеду чарапе. Пандркнути. Отпевати лабудову песму.Бацити кашику. Одсвирати своје.Вриснути. Цапнути. Цикнути. Чабрирати. Преселити се у читуље. Рикнути. Угасити свећу. Скикнути.
Батана, Џонијев торимаксињо рикн`о!
Ма, немо` з`ебаваш!
Anoreksična pajdomanka na Aušvic dijeti. Štrkljava riba od metar osamdeset, koja po građi podseća na glistoliku latinoameričku zemlju nesrećnih rudara, blesavih predsednika i Ivana Zamorana.
- Torimaksinjo, kakve su ti to modrice po telu?
- Ništa me ne pitaj, izbambusao sam Sanju Čileanku sinoć. Sad bar znam kako je nesrećnim fakirima, gde god dohvatim, ubode me neka koska, iskundačila me propisno. A da ne dodajem još i to što je prakljača i viša od mene za dve glave. Bolje da ćutim, sve imam neki osećaj da se sakrila tamo iza onog saobraćajnog znaka i da sluša kako je olajavam.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.