Prijava
  1.    

    Preživari humora

    Njuške koje se godinama cerekaju na iste fore. Ljudi koji i dan danas prevrću dupište po patosu od smeha, na hod Ejs Venture, čoveka koji čita puno knjiga, vajanje pekarkinih sisa od strane Slavka Štimca, i vapaje Ume Turman za dugačkom, tvrdom Bilovom kitom.

    Ukoliko su deo standardne ekipe za aktivnost koju je kreativna srpska omladina poistovetila sa onomatopejom ovaca, moždane ćelije ostatka ekipe riknjavaju k'o kvočke kad ih roka krupan grad. Inovacije, i implementiranja nekih novih fazona, na nivou su promena na Zastavinom modelu "Skala 55" u periodu od 1995. do 2005. godine. Traćenje dragocene i jedinstvene mladosti, blenući u adute domaće kinematografije, žanra "Dragan Zarić i Gidra, vaćare Seku Sabljić za sisu", narezane na disk koji je izrezbaren od prekomernog korišćenja. Svaki originalni pokušaj umerene sprdnje na račun preživara, biva pokošen "zagoreli muškarci /gej-rilejted" forama, izvaljenim još u skloništu '99te godine, one noći kad je NATO gađ'o Pančevo.

    Nidža: E, Cone! Se sećaš kad su nas u trećem osnovne vodili u Dom kulture "Rakovica", da gledamo "Princezu Mononoki"? Bila zima, mi u busu, a neki lik skin'o kapu ono sve para šiba, dimi k'o odžak na seoskoj školi.

    Cone: HAHA! Sećam se! Brate, ti se razdr'o na sav glas: BAJO, BAJO, PUŠI TI SE VUGLA!

    Pera: Ljudi, to ste pričali na Mikinom osamnestom, drugoj svadbi Žiletovog ćaleta, pre neki dan dok smo čekali Cveleta da nađe rizle, i malopre, pre nepunih deset minuta dok je Nidžina keva zakuvavala kafu.

    Coa: Ne seri, Rope. Da znaš da bi' te baš jeb'o u bulju, (dramska pauza uz debilan osmeh)... al' samo da nisi tolk'o ružan. HAHAHA! Nego Nidžo, kako se zove onaj film što smo gledali kad se baji pušila vuglu u busu?

    Nidža: Princeza Mononoki.

    Coa: Tuki ti k'o smoki! HAHAHA!

    Pera: Terajte se u kurac, nabavite jebeni kalendar.