Prijava
  1.    

    Prica se

    Pocetna vraza u iznosenju laznih cinjenica o nekom, to jest pocetak komsijsko rodbinskih ogovaranja.

    Prica se da je onaj ludi Milunko prebio kurvestiju Slavojuku, onomad kad mu nabila rogove!
    Prica se po komsiluku da je Stamenka nosila jastuk izpod majice samo da bi je Sreta uzeo za zenu!
    Prica se da je ovaj novi postar peder, otkrila ona debela kurvestija Mara!

  2.    

    Priča se

    To je to ! Gotovi ste! Osoba koju ste pratili počela je da vas provaljuje. Ovaj izraz se koristi baš u tom trenutku, kako bi krivicu prebacili na drugog , naravno, da ne bi vi nadrljali.

    Šomi: Pa 'de si Duko, kućo stara ? Šta ima ?
    Duka: 'de si Šomi..Ma evo , nema ništa, kod tebe ?
    Šomi: Isto. Jel si bio u prodavnici prekjuče ?
    Duka: Ma jesam . Što pitaš?
    Šomi: Onako , šta si kupovao ?
    Duka: Au , brate pa 'de se sećam..
    Šomi: Haha, nego, jel si se dopunio kondomima ?
    Duka: He-he , ja to za svaki slučaj , znaš ..
    Šomi: Gde si išao posle ?
    Duka: Ma blejao sa Aleksom i ovima..
    Šomi: (u sebi: laže ljomber jedan) Jel si išao do Košutnjaka skoro ?
    Duka: Da.
    Šomi: Sa kojom ?
    Duka: Sa Marijom.. Aloo , šta ti mene ispituješ bre , odakle bre ti sve to znaš? Oćeš da ti polomim koske sad majmune jedan ?
    Šomi: E Duka , Duka.. Priča se sve, malo je ovo mesto !
    Duka: Auuu, ne mogu da verujem..Platićeš mi za ovo Marija. Marija pizdo jedna ,karaću te kad te vidim..
    Šomi: Ma ne moraš , ionako si je odvalio prekjuče..
    Duka: ČEKAJ , ŠTA ????

  3.    

    Priča se

    Po selu se svašta zbiva. Pritom, kad kažem selo ne mislim selo u pravom smislu te reči. Mislim ti ja tu i na velika sela i ona mala i ona unutar pojedinih persona koji ne mogu da izađu iz svojih taraba, ali zato u tuđe i te kako zvirkaju i zevaju i ne samo u tarabe komentarišući njihove nijanse, već i u avlije pune raznolikih zbivanja. I tu opet, ne mislim na avlije ograđene samo tarabama u tom smislu, već i na avlije unutar pojedinih persona. Elem, "priča se" je prvo što čovek izgovara kada krene u svoju pripovedačku avanturu koristeći se mnogobrojnim stilskim figurama među kojima je najizraženija upravo ona što preuveličava ko mikroskop. Jedinka postaje onaj materijal na mikroskopskoj pločici izložena mnogobrojnim napadima zenica posmatrača što ne uviđa realno stanje stvari već ide u krajnost krajnosti, ako tako mogu da se izrazim. Priča se odvajkada i priča pretvara u fantastiku idući od usta do usta ko buksna uvijena u rizlu na koji se lepi pljuvačka svakog buksnomanijaka čineći priču masnijom, strašnijom i privlačnijom za javnost.

    Prva usta - Jeste čuli da se Zora vatala sa Stankom?
    Peta usta - Jeste čuli da je Zora izgubila devičanstvo?
    Šesta usta - Jeste čuli da je Zora Stanku dala u drugu?
    Deseta usta- Jeste čuli da se Zora pojebala sa pola sela?
    Sedamnaesta usta- Jeste čuli da je se Zora pojebala sa pola sela i morala da ode u drugo selo i tamo upoznala Stanka s kojim se smuvala? Jadan ne zna šta ga je snašlo.
    Pedeset i peta usta (Stanku)- Jesi čuo da je Zora kurva?