Prijava
   

Primate li evre?

"Ako neće milom, onda će silom!"

Poznata rečenica koja je prethodila mnogim ratovima. U upotrebi je i danas, mada ona sila na kraju ne mora da bude vojna. Ponekad je dovoljna i samo ekonomska. I uopšte ne mora da dođe do rata, da bi se iskorišćavali resursi slabijih.

Elem, skupilo se jedno jako muzičko-instrumentalno društvo pre mnogo godina, negde na centralnoj teritoriji takozvane "stare gospođe". Da l' od dosade ili pokazivanja talenta, rešiše da naprave orkestar. I imaše strašnu želju za svirkom, ali ko će igrati? Niko od njih nije želeo da se odrekne svog instrumenta i mesta u orkestru. A, opet, jebeš svirku bez igranja.
I setiše se nekako. Unajmiće igrače! Može im se, jaki su finansijski. Platiće zarad sopstvenog zadovoljstva i zajedničkog uživanja sa "talentovanim" igračima. Barem je tako situacija izgledala sa strane...

Raspisaše konkurs za igrače kola i obećaše da će lepo platiti, ali samo pod jednim uslovom: kolo ne staje, sve dok oni sviraju!

Javilo se više kandidata nego što im je trebalo. Napraviše listu čekanja. Izabraše nekolicinu talentovanijih u odnosu na ostale i rekoše: "Vi ćete prvi zaigrati, pa kad se MI umorimo, videćemo o proširenju kola ili eventualnoj zameni nekog od vas".

"A, plaćanje?!" - viknu nekoliko njih istovremeno.
"Primate li evre?" - upita debeli basadžija.
"Jašta, jašta!!" - zagrajaše svi, pa i oni rezervni kandidati.
"Orkestar, idemo!"

I poče svirka, i poče igra, letnji dan do podne! Zalepiše svim igračima na čelo po najveću novčanicu, onima u pozadini baciše neku siću k'o kum na svadbi kad mu izgori kesa. Nek' se i oni zaraduju malo, dok čekaju na red!

Ne zna se tačno koliko je vremena prošlo, ali neki iz orkestra primetiše da kolce pomalo posustaje. Bez prekidanja muziciranja, odabraše nekolicinu kandidata iz pozadine, obukoše i njih u istu nošnju i nastavi se osveženo kolo...

"Mogu l' ja da napustim kolo sam' da pišam?!" - viknu jedan igrač prema orkestru.
"Platili smo te da igraš, možeš, ako platiš...al' primamo samo evre!" - odgovori mu debela, plavokosa gospođa za ritam-mašinom.

Vreme još uvek nije učinilo svoje. Orkestar i dalje svira, igrači igraju, mada su mnogima već pospadale one novčanice sa čela, a pored onog kome se pišalo, neki su se baš uneredili...
I najinteresantnije od svega, oni kandidati iz pozadine, iako vide da je kolo tehnički veoma teško za igranje, i dalje čekaju na svoj red! A uglavnom imaju dve leve noge.

Sviraju:

Nemačka, Francuska, Holandija, Belgija, Austrija...

Igraju:

Grčka, Portugal, Irska, Kipar, Španija, Bugarska, Rumunija...

Igraće(možda):

Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Island, Srbija, Turska...

Komentari

Odlično si ti ovo "sklepao".

Glasanje će kaže.
:))

Lepa paralela +++

Хммм... срећно! +

Filozofiras, ali sa merom. Bravo. +

uf, do jaja je defka.
do primjera sam kontao da krnem nusmi jer mi se nije svidjelo sto si sve upakovao u pricu, ali primjer mi je objasnio sto je moralo ovako. svaka cast.

Ја мислим да је ова прича требало да буде у примеру, ал' иначе добра паралела. +

Opa, tek kada se pročita primer, ova defka potpuno dobija na snazi.
+++

Au!Šta je ovo koji kurac?! Bolest! Ne mogu da nađem dovoljno jaku reč za ovo! Blistavi um! *