Prišao sam i pljugi njenoj prineo sam plamen
Sveta mantra i laž nad lažima koju poput brbljive are besomučno u etar puštaju svakojaki baroni i barončići Minhauzeni.
Iako su vešti manipulatori, sposobni da u deliću stotinke promene tok priče ili izostave manje bitnu laž, sam kostur priče uglavnom je sledeći:
*Veče nad gradom. Pada neka sitna, dozlaboga sumorna kiša. Moje odabrano društvo i ja se sklanjamo u jedan bar* (pab, ređe fićka...). *Ostavljamo kišobrane, sedamo za sto u uglu i raskomoćujemo se, razbacujući šešire, ešarpe i kapute na i oko stola. Mračna atmosfera, prigušena svetla. Dim.* (da, OVO je kostur priče, što tebe čitaoče ne treba da čudi jer su pripadnici baronske sekte obdareni blagoglagoljivošću). *Nismo stigli da naručimo ni prvu turu (ja uvek crno vino, plebs moj ljušti maćato), kada spazih - NJU. Sedi za stolom u društvu prijateljica, ispija neki kao besana noć zavodljiv koktel čiji naziv se i dalje ne usuđujem izgovoriti. Drugarke čavrljaju k'o guske (što i jesu), ali ona svojim srnećim okama gleda pravo u - MENE * (a u koga bi drugog msm stvarno). *Mačujemo se pogledima sve dok ona stidljivo ne obori svoj * ('El osećate kako se izdrkava nad vama slušaocima?), *i tako u jednakim vremenskim razmacima. K'o mačka i miš bla bla igra se sa kosom bla bla čekam povod. Kad ono - ne radi joj upaljač* (Ma nije nego!). *Ustajem i sa svojih metardevedespet koji moju pojavu čine još impozantnijom, prilazim i njenoj pljugi prinosim plamen...*
**REZ! STOJ!** E neš ga majci rodžače! Pa dobro, svi znamo kuda ova priča vodi. Kraj je uvek isti: glavni protagonista jebe (a mi mu ga još i podućkamo slušajući ove boranije).
Cela farsa, po običaju, ima old skul noir prizvuk - grad, kiša, on mlad i lep, ona mlada i pogađate - lepa. Mesto dešavanja: bar. Svira neki džez, nikako turbo seljanija, ne. Jedine promenljive u celoj priči su detalji na relaciji šta - kako. Najčešća varijanta je ova iz naslova (baron preuzima inicijativu, sigurica), alternativa je da mu ona priđe i priupita ga za vatru (Vamp ženska, arhetip), dok je bekap plan za one najmanje sumnjičave slušaoce dobro, staro ''prosuo sam joj piće'' (igra na kartu smotanosti). Jedno je sigurno: za koju god lažu da se odluči, taj tera svoje.
- Da pogodim: i onda je mrmot zavio čokoladu u foliju?
- Ne, tebreks, otišli smo do mene i...
- Igrali se ćorave bake, jasno.
- Što jedeš govna?!
- Znam kako se završava ova pričica: ujutru je već otišla u žurbi dok si ti spavao snom pravednika, al' je zaboravila brus koji i dalje čuvaš kao trofej. Moram palim sad, reci joj da je pozdravljam... A da, ne možeš jer si ''slučajno'' obrisao njen broj. Ili ima muža pa ne želi više da te vidi. Ili, sirotica, ne postoji. U svakom slučaju, pozdravi kući.
----------------------------------------- ***SK 2o!6*** ------------------------------------------
Komentari

Telo je ok, ali malo ubija ovaj italik i to što pasusi nisu razdvojeni još jednim enterom. Bilo bi i lakše za čitanje, ovako me oči ubiše.
Mesto dešavanja: bar. Svira neki džez, nikako turbo seljanija, nePa nije još ponoć lolo
ujutru je već otišla u žurbi dok si ti spavao snom pravednika, al' je zaboravila brus koji i dalje čuvaš kao trofej.Ovaj deo me podseti na ovu pesmu:
Odlična pesma, inače. A i definicija.
+++

Uff Amadeus... Zašto se pronalazim u svakoj njihovoj pesmi, mamicu im... Genijalna pesma!
Pa nije još ponoć loloI to što kažeš :D
PS. razdvojio sam enterom, sad je bolje, al' italik ostaje jer bih moralo svejedno da padne neko boldovanje i sl. Ok je italik kad je latinica, ćirilica je teža za čitanje.
