Prijava
  1.    

    Prost čo'ek

    Idiom, koji i pored fonetske sličnosti, nema nikakve veze sa prostaklukom i ljaksicizmom, nego opisuje stabilnu, normalnu, prizemnu i skromnu osobu. On dobro zna šta može i koliko može, nije preterano ambiciozan, niti nabeđen, blago mu trne ćuna za sve, a sa druge strane ima dodir sa realnošću, jer čvrsto stoji na zemlji i uspravljen gleda životu u oči. Kakav je u komunikaciji, takav je u svim aspektima života: direktan i neposredan, ponekad osirov i prek, ali uvek pravičan i iskren.

    Duševan čovek, veseljak i umereni hedonista, sa smislom za meru, smislom za humor, na svoj i na tuđi račun. Domaćin, porodičan čovek, spreman da se žrtvuje za svoje prijatelje i porodicu, posveti borbi za ideale, a u današnje vreme mukom zabavljen obezbeđivanjem suve egzistencije, jer je pošten način uvek teži put, put kojim kod nas jedino idu zanesenjaci-sanjari i dobroćudne poštenjačine, zbirno prozvani imenom "budala" od strane moralnih mizerija nakoćenih u žabokrečini sunovrata moralnih i ljudskih vrednosti. Nekada veoma čest tip čoveka sa naših prostora, ali danas u doba gde statistički na 10 ljudi dolazi 4 gladna čoveka, 2 radnika težaka, 1 beogradski organizator gej parade i 3 menadžera, vrsta koja izumire poput belog međeda, jer prost čo'ek ne da ne zna da se lakta po novokomponovanim pravilima kapitalizma, nego on to ne radi čisto iz džentlmenskog razloga: to mu je ispod časti. Vođen srpskim inatom, a sa moralnim vrednostima usađenim porodičnim vaspitanjem, radije će umreti gladan, ali uspravljen, ponosan i neokaljan, jer ipak postoji nešto važnije od punog stomaka.

    Da, vrsta prostih ljudi izumire nezapamćenim tempom, jer se ne može efikasno lagati izražavajući se lakonski sa pešest reči kao što prost čo'ek radi, nego kurtoazno, evropejski, slatkorečivo u maniru ljupkoglagoljivih menadžera, srpskih političara, velegradskih korporativnih devojčica. Sitnim vezom gramatički pravilnih, kitnjastih reči, i lažnih obećanja zamađijati žgadiju, koja je, eto, dovoljno tupava i kratkovida da prostog čo'eka nazove seljačinom, a šarlatane i moralne mizerije gospodom. Jebeš ga, žgadija je oduvek bila teški mazohista - prvo dopusti nekom da je uzjaše, kulturno izjebe, pa onda lepo kuka i daje priloge u crkvu za bolje sutra. PU!

    Preldžija.