Prijava
   

Put kojim se ređe ide

Knjiga koju je napisao neki čuveni psiholog M.S. Pek. Nisam je čitao, ali moj profesor srpskog jezika i književnosti je o njoj rekao sledeće:

Sećam se kad je izašla ta knjiga, svi su je pročitali ili su je barem čitali, sem mene. I onda sam skapirao da ja u stvari idem ređim putem! I jednog dana, kad, igrom slučaja, nisam imao šta da radim, uzmem tu knjigu iz biblioteke, dođem kući, udobno se smestim u fotelju i krenem da čitam. Otvorim prvu stranu i pročitam prvu rečenicu:
"Život je težak"
... majke ti?
Zamislite da sam morao da bacim pare na knjigu koja kaže da je život težak!!!

Komentari

Knjiga je obican pop-psiholoski trash za domacice, kroz celu knjigu se provlaci nit u kojoj bi Vi trebalo da se prepoznate po tome sto ste posebni i sto navodno bas Vi idete nekim putem kojim drugi ne idu. Ako ste dovoljno neuki da to laska Vasem egu, upravo to cini ovu knjigu dobrom.

Pa sto pises kad je nisi procitao,ta knjiga je fenomenalna!

Poslije dugogodišnjeg kliničkog rada sa pacijentima, američki psihijatar Skot Pek napisao je knjigu "Put kojim se ređe ide" koja je već godinama jedna od najpoznatijih knjiga savremene psihologije. Pisana pristupačnim jezikom, u kojoj je dato mnoštvo primjera iz psihijatrijske prakse, ova knjiga počinje sa stavom da je život težak i da je besmisleno vajkati se zbog problema koji su njegov sastavni deo. Pek nagoveštava da u knjizi neće biti lakih "recepata" za ljepši i jednostavniji život, ali hoće onih za ispunjeniji i kvalitetniji. On od čitaoca traži napor koji je nepohodan da bismo se razvili u ljudsko biće puno topline i ljubavi, on traži "rad na sebi", odbacivanje laži, osuđivanja drugih za ono za šta smo sami odgovorni... Počinjući dakle sa stavom da je život satkan od niza problema, Pek kaže da je disciplina osnovno oruđe za rješavanje tih problema i da se sa njima moramo suočiti. To suočavanje i rješavanje problema, tvrdi on, predstavlja osnov mentalnog zdravlja, kao što potiskivanje problema, zbog straha od mogućeg bola, leži u korenu svih emotivnih oboljenja.

Jedno od najintersantnijih poglavlja u ovoj knjizi je ono posvećeno ljubavi u kojoj poznati psihijatar, kroz niz primjera iz svoje prakse, govori o tome šta je prava, a šta lažna ljubav. Posebno je obrađen fenomen zavisnosti u ljubavi koja se često brka sa pravom ljubavlju. Ne zanemarujući čovjekovu duhovnost, Pek naglašava da je cilj prave ljubavi duhovno sazrevanje i ljudska evolucija. On takođe razbija još jednu rasprostranjenu zabludu - da je ljubav osećanje. "Prava ljubav nije osećanje koje nas obara s nogu. To je posvećena, promišljena odluka", kaže Pek i dodaje da je osnovni oblik delovanja ljubavi pažnja izražena, prije svega, kroz pažljivo slušanje osobe koju volimo.

E,ovako bi ja definisala tu knjigu!

Okej, a ja to sve naucio ovako, u praksi :)

Okej, pazljivije sagledah prethodne podatke u tvom komentaru.
Za prvi pasus- iskreno verujem da je covek otkrio toplu vodu.
Za drugi- procitao sam "Formule ljubavi" od Zorana Milivojevica. Mada ne bih umeo da ukratko ispricam Milivojevicevo vidjenje ljubavi, iskreno mi se cini da je Pekovo vidjenje mnogo banalizovano.
Priznajem, nisam je procitao, a u ovom trenutku i nemam vremena za nju, ali iskreno verujem da, kad bih je procitao, ne bih dobio nista vise od boljih argumenata protiv te knjige :).
Nema ljutis, verujem da je tebi zaista pomogla, ali ja se trujem drugim otrovima :)

Khm, pomogla je pgresna rec. Recimo da sam uzivala da stvari gledam iz ugla jednog psihijatra. a knjiga je zaista vredna paznje, videces kad procitas.