Radost dječijeg uspjeha

Osjećaj koji se javlja kod roditelja u trenucima kada mu djeca postignu uspjehe ili pokažu se da su sposobna, pametna, vrijedna...Kažu da roditelji emotivnije dožive svaki dječji uspjeh više nego djeca sama, više negoli svoj sopstveni uspjeh.

Tih dana bio je nekako nervozan, razdražljiv i sav nikakav. Plata je kasnila, šef je bio odvratan prema njima, auto se pokvarilo, ženu je boljela kičma i morala je da stalno ide kod doktora, vladala je restrikcija u kući...Sve je nekako išlo u pravcu koji mu se nikako nije sviđao, ali šta je tu je, nije mogao ništa da učini. Naiđu tako često dani, kada nam se čini da život nema nikakav smisao niti ideju. Samo onako da se preživi, kako i zašto, nije ni važno...

Ustao je rano, jedva popio neku kafu, krenuo pješke do posla po velikom pljusku, usput se sto puta najebao majke nesavjesnim vozačima koji su, prolazeći velikom brzinom, prskali posvuda. Sam u sebi proklinjao je vrijeme, kišu, vjetar, nebo, kišobran koji se svakog trenutka zavraćao...

Došao je na posao, sav mokar i nespokojan. I opet isto - šef ljut, nervozan, ali on je šef i ima na koga da se istrese. Plata neće biti ni danas, a kako stvari stoje ni do kraja ove sedmice. Opet opsova sam sebi u bradu da ga prođe trenutni bijes i nastavi da radi. Prođoše nekako i ti njegovi radni sati i on se uputi kući. Da jede, da se malo ogrije, malo odspava. Sve mu se smrknu pred očima kad se sjeti da će i sutra biti ovako...

Došao je kući, zakoračio na vrata, pogledao po sobi. Ljutnu se još više kada viđe da su svi srećni, veseli, nasmijani. Otkud im pravo da se smiju, a meni nije ni do čega!? Tad mu priđe kćerkica, njegova mala mezimica, obgrli ga oko vrata, i šapnu mu nešto na uvo. Pobijedila je na konkursu za najbolju pjesmu u kategoriji učenika osnovnih škola, u cijeloj zemlji.

Odjednom, zapljusnu ga ogromni val najljepših emocija - sreće, ponosa, ljubavi...Samo je čvrsto zagrli,ne znajući šta drugo da uradi, na oči mu krenuše suze radosnice, jecaše dugo i neprestano. Kažu da svaki se uspjeh posle nevolje doživi neuporedivo jače, emotivnije...Više se nije sjećao ni kakav mu je bio dan, ni zašto je bio nervozan,ni šefa, ni posla, ni kiše...On je sad ovdje, srećan i jak kao nikad, ovo je njegov svijet, najljepši svijet koji čovjek može imati.

To veče je ranije legao u krevet. Ne da spava, da razmišlja. Eeee njegova kćerka da pobijedi u čitavoj zemlji, pored svih profesorskih i šefovih kćerki i sinova. Ona, kći običnog radnika, nikogovića. Sa tim mislima je i zaspao, sa osmjehom na usnama. I odavno nije sanjao ljepše snove...