Raslojavanje društva ratom zahvaćenim zemljama Balkana u poznim devedesetim godinama nije bilo primjetno kao u ranijim dekadama, najvjerovatnije iz razloga što su se i oni koji su uspjeli pare od humanitarne pomoći zašiti u dušeke dočepali i saosjećanja sa sirotom okolinom, ili su, sa druge strane, taktički (p)ostajali pritajeni i sakriveni u jazbine dok se buka ne stiša. Upravo zbog te nezavidne materijalne situacije su se u razredima osnovnih škola na preostale prste preostalih ruku mogli izbrojati oni koji se bolje nose, i upravo zbog toga su se pojavile kako fuš tako i alternativne robne marke, na čijem prijestolu su ponosito šamponom od kopriva oprana muda češale jebene Wink patike, koje su palile mesarske čvoke raslojavanju i tjerale ga da radi sklekove pred pekarom u kojoj se uz kupljeni sendvič dobijala i poruka roditeljima u kojoj se zahtjeva izmirenje dugovanja u roku po volji, sa naglaskom na izmirenje.
Wink patike nisu pitale za stalež roditelja, za ukuse, nisu pitale ni za rodbinu u Njemačkoj, ni za boju kose, ni za rezultate sinoćnjih mečeva a kamoli za sportske afinitete, jer patike ne pričaju. Da. Patike ne pričaju. Nisu bile nametljive, bile su prilagođene svima i svi su imali priliku da ih deru na igralištu osnovne i upare sa košom i Jelenom na banketu.
Dolazile su u najobičnijoj crnoj boji, ali sa samo takvim detaljima na sebi: imale su pertle, i to na obje patike, šivane su ručno na praktičnoj nastavi srednjoškolskog centra klinike za oboljele od Parkinsona - smjer Šnnnnajderrice, imale su i dodatnu boju, bijelu, kojom je na jeziku bilo ispisano sveto i svevišnje WINK, boldovano i u italiku. Oni bogatiji mogli su za dodatne dvije ili tri marke priuštiti sebi WINK patiku sa plavom ili zelenkastom bojom tamo negdje pri đonu, što im je davalo prevlast pri izboru za poziciju napadača kad se zakuva fuce.
Reklama za Wink, pitate se? Odgovor prati morfologiju samog proizvoda, jebenog svemogućeg WINK-a. Bilo je tada i Najka, i Adidasa, i svakojakih sranja za pogane bogataše koji su imali svoje kasete za Segu. Najk i Adidas su snimali reklame za svoje proizvode, reklame u koje su ulagane basnoslovne svote love, sa sve pratećim svjetlosnim efektima i dvobojima tadašnjih mađioničara sa fudbalskom loptom u kojekakvim platinastim kavezima.
Reklama za Wink je siromašna reklama, koja nikada nije snimljena, niti ima potrebu da bude. Winku nije bila potrebna reklama, jer je bio nošeniji od Najka. Wink je Najku skinuo oba krila, nadletao ga je dok mu se nije pripišalo i istresao je sav svoj urin na ćelavu glavudžu niskog i debelog uhljupa.
- Paj sad ovo, ili ne, ne, aj ja ću titrati a ti ćeš brojati. Važi?
- Važi. Jen, dva, tri... haha, tri! Brao Pavle, idi snimi reklamu za Wink.
plus sam ti dao, jerbo fino napisano je a i prihvatljivo si duhovit.
mada mozda je predugacka. mozda ne