Rešiti egzistenciju
Frazetina najgore vrste koju je jednom davno neko prodao fudbalerima pa je sada oni prodaju svima nama prilikom odlaska u Inčon ili Terek iz Groznog. Tamo idu „da reše svoju egzistenciju“! Da reše svoje postojanje, šta li… da odgonetnu smisao života izučavajući Zaratustru i nestanak Atlantide ili da se samoubiju pa da više ne egzistiraju? Jok more! Oni tamo idu da ostvare fudbalerski san: da sačuvaju noge, uzmu koju devizu i otvore kafić na Obilićevom vencu. Fudbaleri koji nas nisu smarali ovim tradicionalnim izgovorom ređi su od zelenog talasa.
Novinar: Prelazite iz našeg velikana u redove sjajnog holandskog drugoligaša Cvolea. Kako se osećate?
Fudbaler: Pa tamo idem pre svega da rešim svoju egzistenciju.
Novinar: Pored nepojmljive odgovornosti koju nosi igranje u Jupiler ligi, ponuda je bila i finansijski primamljiva?
Fudbaler: Pa da, tamo ću moći da rešim svoju egzistenciju?
Novinar: Šta poručujete vašim ovdašnjim navijačima koje ste ucvelili svojim odlaskom?
Fudbaler: Pa ljudi moraju da shvate, mi fudbaleri u nekom trenutku moramo da rešimo svoju egzistenciju.
Novinar: Planirate li povratak u domovinu koja Vas je fudbalski odgojila?
Fudbaler: Pa to mi je san. Samo da prvo rešim svoju egzistenciju.
Komentari

Haha, ti si, kao i uvek, direktan. Samo nisi lepo pročitao: ja se grozim te odvratne fraze koja je em logičko em gramatičko sranje em deluje kao izgovor koji niko od fudbalera ne traži. Znači, otišao si, normalno, za veće pare - sigurno nisi otišao jer voliš slavni Inčon. Ovde si se lomatao za 500 evra mesečno, tamo ćeš za 20.000 i šlus. U glavu. A ne "rešiti egzistenciju, rešiti egzistenciju...."
