Argumenti koji treba da posluže kao valjan razlog da se nešto uradi ili ne, ali u najvećem broju slučajeva se završavaju ili sa "zato što ja tako kažem", ili kao potpune nebuloze.
Letnji dan, sedite u hladnoj sobi i gledate kao se plastične stolice tope na terasi. Idilu prekida vaš otac.
"Valjalo bi da se pošiša dvorište."
"Dobro, 'ajde, pošišaću ga večeras."
"A što ne sad?"
"Pa, znaš da sam ti rekao da ću na bazen posle"
"Dobro, ošišaj dvorište pa idi na bazen"
"Daj, čoveče, jesi bio ti napolju, vidiš kolika je vrućine?"
"A za bazen nije vrućina?"
"Moli...ćale, rado bih ja da ostanem i objašnjavam ti koliki uzročno-posledični paradoks pravi to što si rekao, ali ljudi me čekaju. Pošišaću večeras, a sad odoh. 'Ajd zdravo. "
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
+++
Bravo; jako dobro xD