Svi mi u društvu imamo bar jednog ortaka koji ima čupri kao da je klasik ruske književnosti - opširnu, bespotrebnu sa previše opisa i bez ikakve bitne radnje.
Ruski klasik je često izbačen iz svih vidova interakcije društva, osim fizičke prisutnosti, jer smara, i svi te priče već znaju kroz svakodnevno ponavljanje istih.
Ruski klasik je tu već milion godina, sastavni je dio društva, ali ga niko više ne jebe ni 2%, bio si zanimljiv - više nisi, ali ipak on mudro čeka novu žrtvu koja će se zaletiti na 896 strana opisa kako je umalo jebao kad je diplomirao na medicini.
-Tebra, baci pogled za onaj sto tamo.
-Ono Vule opet tripuje da je ruski klasik?
-Aha, već četiri sata priča kako mu se sa sedam godina dok je boravio u dedinoj kolibi pojavila želja da prestane biti otuđen od sebe i društva te kroz samoegzistenciju i ljubav prema sebi i bližnjima upiše medicinu i postane bitan dio čovječanstva, te kako se nakon primanja diplome zaljubio u krajičak oka male Maje koja je diplomirala na defektologiji.
-To ona priča kad ga je riba iskulirala a on utripovao da će jebati?
-Ma ja, pusti budalu.
:)