Sačuvaj me Bože mirnog djeteta i nemirne babe

Narodna mudrost Srba iz Dalmacije, koju obično kao argument potežu malo iskusniji ljudi da bi opravdali nestašnog klinca kad zabrlja nešto.

Mesto: bilo koje selo u okolini Knina.

U dvorištu sa kamenom ogradom, koja zaklanja sunce u zalasku praveći prijatan hlad, Đuro i Mladen igraju karte. Na stolu stoji bokal sa vinom i dve čaše. Mladenov klinac, igrajući se loptom, pogađa neke flaše i razbija dve. U strahu od očeve reakcije, istrčava iz dvorišta brzinom svetlosti.
- Daću ja tebi kad dođem kući! - poviče Mladen za njim, a zatim onim "batina je iz raja izašla" tonom, reče Đuri: Daću ja njemu jednu za uši!
- Ih, jake stvari! Razbio dvije prazne flaše, vragu brige! Đe s' ti još vidio dijete, da vaje mirno? Znaš kako stari narod kaže: sačuvaj me Bože mirnog djeteta i nemirne babe.
Mladen napuni čaše vinom, a potom posramljeno izusti:
- Koga red mješati?