
Шајкача је српска, национална капа, која се раније сматрала и делом војне униформе. Такође, користи се и као део народне ношње у Централној Србији. Назив јој потиче од "шајка", материјала, од кога је сашивена. Сам шајак се прави од вуне. Капа је настала у 19.веку, а своју највећу популарност стекла почетком 20. века, тачније током Првог светског рата.
Данас, шајкачу највише носе сељаци у Централној и Јужној Србији и разни ликови који се скупљају на четничким и националистичким скуповима.
У задње време, шајкача је интернационализована, с обзиром да је почела да се производи у Кини, а продаје код кинеза.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Nije valjda da je i Kinezi prodaju?
Naziv joj potiče od reči šajka - čamac,zbog oblika.
е то за кинезе је већ новост...
Ja sam cuo verziju da potice od reci sajka zbog toga sto je bila deo uniforme Srba koji su ratovali u sluzbi Austro-Ugarske imperije u camcima,nesto kao recna mornarica.Ko ce ga znati...
pa, sada ... sajak je materijal koji se dobija paranjem vune i nekim sranjem. znam da se tako zove materijal, sad jebiga, mozda je i sajka camac.
VUNENI CAMAC!