To je ono što vas dočeka kad dođete kod nekog sa kim se znate sto godina. Toliko godina bliskosti, zajedničkog odrastanja, gluposti koje ste pravili, zajedno u zabavi i dosadi, svađama i mirenjima, sporazumima i nesporazumima, pa neće valjda još i da vas služi kad mu uđete u kuću. Koliko vam je samo puta rečeno da se osećate kao da ste u svojoj.
ja, ulazim kod druga na gajbu: E, 'de si, šta ima? E, daj mi molim te čašu vode, crko' od vrućine napolju!
drug sedi za kompom u svojoj sobi: Majketi, bre, uzmi sama, da nešto završim.
ja: Ok, gde su čiste čaše?
drug: Pa nema, operi, eto ti tu tečnost za sudove.
ja: Daj, živiš u svinjcu, navućićeš ovde neku zarazu!
drug: Ma, ti ko da vidiš to prvi put. Imaš hladnu u frizu. E, aj kad si već tu, donesi i meni taj sok, taj tu, vidiš na prvoj polici, baš je užasna vrućina.
ja sam fin domacin, ja svoje goste usluzim tri puta, a tek 4. put kazem da si uzmu sami. Osim kad mi dodje jedan mufljuz, njemu kazem da nema nista.
Vrlo slicnu situaciju sam imao juce, samo sto sam morao da sam sebi spremim da jedem i da sredim za sobom dok su drugari 2m dalje gledali film. :)
+