Idilična mjesta na raskršću vremena kariranih birtijskih stolnjaka osamdesetih i sedamdesetih, novih trendova u muzici, nestašica osnovnih kafanskih potrpepština i slobodnog nošenja dugih cijevi od strane svake druge budale.
Piva obično nije bilo, a kad dođe radilo se o ratnom plijenu lokalnog bataljona koji je na istom zaradio dva boksa cigara što je gazda kafane prošvercovao preko Rače. Od žestine je bila domaća subotička, a ponekad Vinjak ili Stari Brendi koji su došli u paketu sa onim cigaretama namijenjenim za robnonovčanu razmjenu.
I gazda je morao da bude budala, zbog gostiju. Pilo se najčešće iz flaša, a ponekad i iz plastičnih čašica. Šank, na kome je bila zabodena sikira sa natpisom "KUSUR" kitili su obično najveće lokadžije iz kraja koji su uz svoje šank stolice imali prislonjene papovke i poneki kalašnjikov. Muzika se puštala na kasetofonu, a sav repertoar se nalazio na kasetama uredno poslaganim u kutiji za cipele proizvođača "Borovo".
Nerijetko su bile gužve. Zapravo, bez gužvi nije išlo. Najčešći razlog tučnjava, i čestih pucnjava, a bogami padala je i poneka zelena, bile su lokalne radodajke koje se nisu štedjele zarad spuštanja nivoa silovine članova lokalnog bataljona. Članovi su se miljenjali, znala je da osvane i poneka osmrtnica na vratima, ali sve se to zaboravljalo sa povećavanjem nivoa alkohola uz zvuke nanovijih turbofolk hitova tadašnjih izvođača, nažalost i sadašnjih.
Ipak, kako je vrijeme prolazilo, rat je stao, granice su otvorene, izmijenili su se trendovi i ovaj oblik ugostiteljstva je lagano izblijedio...
Кућа без прозора и врата на којој пише Диско. :)