Gledaš video-kasetu. Bunar, merdevine, ogledalo, drvo, slika, žena. Pa, opet. Zvoni telefon. Javljaš se. Sa druge strane žice, mazni glas od koga se pune gaće ti kazuje ove dvije riječi - seven dejs.
Sedam dana kasnije, dok gledaš "Utisak nedelje" na svom pola-zida televizoru, nestaje ti slike. Psuješ sve po spisku korejskom proizvođaču i u tom momentu iz televizora izlazi bosonogo djevojče, raspletenih rusih kosa, spremno da ti jebe sve do majke.
Ovo je sažeta radnja japanskog smeća od horora koje je postalo i holivudsko smeće od horora. Zašto sam vam sve ovo ispričao? Pa, zbog rečenice iz naslova, koja se koristi za spuštanje na zemlju nekoga ko palamudi o paranormalnom i očekuje da mu povjerujemo.
Uputstvo za upotrebu: Izgovarati što sablasnijim glasom.
- Šta bi ovo?
- Nesta struje.
- Pa, zar u predsjedničkom uredu?
- Moj Ivo, ovo se stalno dešava! Kažu da je predsednički kabinet zaposeo duh pokojnog predsednika. Struja neobjašnjivo nestaje kao i zalihe viskija. Pokojnik ga je mnogo voleo. Umirem od straha svaki put kad se ovo desi. Zamisli kako bi tebi bilo da ti se Njofra ukaže.
- Seven deeejs...
- Opet si gladan? Mali! Donesi Kroasanu kroasan.
Odlična! +