Šitije Svetog Viajpija

Autobigrafija onog što sebe zove VIP.
Knjige i knjižice u kojima piše sa kakvim se sve porocima Sveti Viajpije borio u vrijeme dok nas je uvjeravao da je fin, strejt, besporočan i vrijedan porodični čovjek odan tradicionalnim vrijednostima.
Služi za vaskrsavanje ugaslih karijera, ubiranje neke kinte na konto *bolne* iskrenosti i pranje sopstvene savjesti po principu- Neka je radio šta je radio, bitno je da nam je svima priznao.
Priznanje vodi do oprosta, novih fanova i beskrajnih palamudija.
Suze u očima se podrazumjevaju. Aplauz slijedi, nebo je konačno uravnoteženo.
Univerzum može dalje.

Petnaest, dvadeset godina ranije...
DANAS NA PROGRAMU GLEDAĆETE
Sveti Viajpije u intervjuu Balkanskom džadom rekao- Moja porodica je moja oaza mira, sve dugujem svojim najbližim. Vrijeme provodimo u dugim razgovorima. Pudla Pici nam je svima omiljeni kućni ljubimac, nestašna je. Ne volim izlaske, ubrzani tok savremenog života, hranim se zdravo i ne koristim nikakve stimulate. Ne treba mi to, naravno. Dovoljno sam smiren i kreativan i bez.
Odmore koristim da posjetimo neke od naših manastira gdje se duhovno nadopunimo energijom i prosvjetljenjem.

Vrijeme sadašnje
NAJNOVIJI BESTSELER U PRODAJI, ČITAJTE!
Odlomak iz knjige Volite me, ljudi!

U to vrijeme sam imao mnoge probleme. Ništa nije išlo kako treba. Hašiša je bilo sve manje a eksera sve više. Za pivo više nije trebalo izdvojiti pet markica za gajbicu nego čitavih deset! Nije me to toliko pogađalo, ionako sam pio isključivo viski. I kao da to nije dovoljno bolno angažmani su postajali sve rjeđi i rjeđi. Mislio sam da ne mogu dublje kad sam osvanuo s kitom u Baba Serinoj kloaki ali nastupajući događaji su me demantovali. Promjene na gore su bile svuda i ja na to nisam ostao imun. Jedino mi je imuni sistem opao ali rekli su da je to normalno za sidaša.
Jednog jutra sam se probudio u zagrljaju trojice. Dok je četvrti stajao i čekao na red. Mislio sam da je to kraj. Htio sam da se ubijem. Umjesto tog ubio sam dvojicu od te četvorice. Ne znam kako su mi ovi drugi pretekli, i danas se to pitam. Da li sam trebao nišaniti više? Odgovor na to pitanje zna samo Veliki Bog.

zavjese se spuštaju, muk slijedi, voditeljka teškim glasom punim strepnje upita
- Kajete li se?
muk
- Naravno.
Gromoglasan aplauz